Izbori

Inspirisana komentarima o Žarku Lauševiću, odlučila sam da pišem i o komentarima na temu izbora i političara. Što se trenutne vlasti, trenutnih političara, pa i onih prethodnih tiče neću mnogo komentarisati, osuđivati niti pravdati. Za mene su svi podjednako kritični, i rekla bih da nama treba neko nov, neko ko bi zaista imao viziju i misiju, neko ko još uvek nije na ovoj političkoj sceni.. neko nezagađen. :D
E sad, dok čitam članke da li po blogovima, forumima ili novinama.. uvek obožavam da obratim pažnju na komentare drugih. Kao i uvek javljaju se oni što osuđuju i što za naše ljude govore da su polusvet. Mislim da je prvo taj što tako piše polusvet, pa tek svi ostali. No, komentari o trenutnoj situaciji, i o trenutnoj vlasti dosta su uvredljivi. Ne razumem kad ih je većina birala. Čak se javljaju i oni koji jasno govore kako su glasali za trenutne, i onda ih pljuju jer su i oni isti. Ja bih ćutala jer je sasvim jasno da su takve osobe pogrešile u odabiru. Što nije za osudu jer ko je mogao znati. Moglo se samo pretpostaviti.
Sad dolazimo do sledećeg. Reč je o tome da će tih negativnih komentara uvek biti. Nemam ja ništa protiv njih, jer ih ne mogu iskoreniti, ali ih mogu komentarisati. ;) Činjenica je da nam pllitička scena nije najjača, i da to i ptice na grani znaju.. i onda eto odlučimo se za neke zbog toga što mislimo da bi mogli nešto uraditi, a čim se to ne desi onda pokrećemo lavinu ružnih reči na njih. I to će uvek biti tako. Čak i da dođe taj neko nov, neiskvaren čim jednom kiksne, makar to bilo nešto sitno ni on neće valjati. Ponekad zaista mislim da nama niko, nikad neće valjati. I da će se uvek naći neki razlog zbog kog ćemo poljuvati po drugima i to OPET zbog ličnog nezadovoljstva. I tako u krug.
Slažem se da naša situacija nije najsjajnija.. al' ne budimo slepi. I tamo negde, preko, ne cvetaju ruže. Ekonomska kriza je svuda. Mi kao siromašnija zemlja teže je podnosimo nego neka koja je razvijena i bogata. Ali jasno je da kriza nije samo kod nas, nego svuda. I neko na zapadu isto to primeti, jer je navikao na mnogo bolje uslove od ovih boljih koje ima. I ta kriza će uvek dolaziti i odlaziti. Neko će i dalje klackati u mestu, pa i kad nje ne bude neće se primetiti da je nema. I ne znam da li je potrebno zbog toga kriviti samo političare. Pa mi smo ih izglasali. Ćuti i trpi. Ili ćuti i radi nešto da svoj život učiniš lepšim i boljim, bez obzira na oskudicu. Od kukanja nema mnogo. Znam da je teško promeniti bilo šta, ali dajte da nam to bude cilj. Da ne čekamo tamo nekog Aleksandra koji će sve sam odraditi da bi nama bilo bolje. To je prilično nerealno. 
Urazumimo se i krenimo dalje. Pričom o problemu ne postiže se mnogo. Treba uraditi nešto konkretno. Ni sama ne znam šta, i ne očekujem od vas ljudi da znate šta.. ali razmišljajte o tome, u sebi i pokušajte..ako nađete neko iole dobro rešenje. Bar za svoje zadovoljstvo i blagostanje.
 
Danas je dan mnogo lep, baš kao i juče.. Za mene je februar uvek bio dobar mesec da započnem nešto novo. Tako sam i uradila, na više polja. Uspela sam da usrećim samu sebe. Možda su to za nekog sitnice, za mene nisu. I kod mene je ekonomska kriza, ali ne patim mnogo. Dođu mi dani kad sam bog toga namrštena, ali postoji toliko stvari za koje novac nije potreban i koje bar na trenutak mogu da me uvesele. Recimo vožnja bajsom po Adi. Ništa mi ne treba. Samo lepo vreme, i eventualno neka osoba da mi pravi društvo. Mada mogu i sama. A sad idem da iskoristim dan i ovo sunce što me greje i uvećava moje raposloženje. Predlažem vam isto. Februar još uvek traje, pa ako možete danas ili sutra započnite nešto, verujem da će se označiti uspehom, jer je započeto u februaru. Na poečtku, na sredini, na kraju meseca.. nije bitno, bitno je da je u pitanju drugi mesec po redu. Srećno!
Prijatan dan! 

Lauš

Revoltirana zbog velikog broja negativnih komentara na temu filma o Laušu, odlučih da se registrujem i napišem članak o tome. Nova sam ovde, još uvek ne znam kako sve funkcioniše. Ovo je moje vatreno krštenje. :)

Planiram svuda da iznesem svoje mišljenje o svemu što je u vezi sa Žarkom Lauševićem. Pisaću po forumima, blogovima i slično. Ne planiram da namećem svoje mišljenje. Volela bih da se samo bolje sagleda sve što je u dodiru sa tragičnom sudbinom jednog od naših najboljih glumaca.

Čitam razne komentare na temu knjige i filma. Kažu Žarko sve to radi zarad malo medijske pažnje i novca. Prvo...ne bih da stajem ni na čiju stranu, ali nešto u meni kaže da čoveku ni na kraj pameti nije zarada od prodatih knjiga. Imala sam priliku da pročitam oba njegova dela. Vidim iskreno pokajanje, i vidim želju da dobije reč podrške i pored toga što je počinjen zločin. On će svoju tugu i dalje da nosi, on sebi nikad neće oprostiti, ali znači ako mu drugi opraštaju. Bar da malo lakše živi taj svoj nesrećan život. Elem, to je samo moj osećaj. Ja čoveka ne poznajem i ne mogu da kažem ovako je ili onako je. Zbog toga mi skače pritisak kad čujem sa koliko ubeđenja ljudi komentarišu, govore i pišu o njemu i njegovim namerama. Kao da ga svi u dušu poznaju. Pa ne poznajemo najrođenije u svih 100 procenata. Tokom života nas i njihovi postupci često iznenade, a mislili smo da nikad tako ne bi postupili. I onda imaju obraza da pričaju o drugima, kao da ih poznaju. Smešno.

Drugo...zašto uporno sve, i dalje, gledaju kroz novčanice?! Zašto u svakom postupku vide neku korist? Možda zbog toga štu su oni u stvari takvi. Koristoljubivi. Možda deluje nestvarno, ali postoje ljudi koji rade nešto onako od srca. Koji ne razmišljaju o prokletim papirnim novčanicama. Nekome je još uvek bitno da svetu pokaže nešto, da mu pomogne, da ga nauči nečemu, ne očekujući novac kao nagradu. Prva ja sam jedna od takvih. Ali ovde nije priča o meni.

Treće, i da Žarko radi sve zbog novca ko smo mi da ga krivimo?! Ko smo mi kad gledamo kako ćemo i prijatelja da zeznemo, ne bi li došli do nekog cilja. Baš ti ljudi koji govore da je sve marketinga radi, i da je sve zbog para...baš oni bi iskoristili i najmanju priliku samo da dođu do nekog dinara. Razumem da je kriza, ali da se ne lažemo..mnogi bi to uradili samo zato što su pohlepni, i što im para nikad dosta. Druge će da osuđuju, a oni nijednu priliku, makar zarada od 1000 dinara bila, neće da propuste. Čast izuzecima, naravno. :)

Zatim, dodala bih sledeće. Man' te se i Žarka i njegovog zločina. Ne sviđa vam se što deli priču sa nama, ok. Vaše pravo. Ima hiljadu tragičara, pa ćute o tome. Što bi slušali i jednog Žarka Lauševića. Ponavljam, vaše pravo. Ali ne mlatite praznu slamu sve vreme. Bavite se svojim životom, i učinite nešto ispravno kako bi došli do nekog cilja, ne kriveći više druge za vaše lične ne uspehe.

Toliko se potresem kad neko kaže za Lauševića da je ubica i da ga smatra lošim. Ne mislim da je loš. Dok se ne nađete u situaciji u kojoj se on našao, ne možete govoriti kako biste postupili. Ja bih, možda, isto pucala. Ispucala bih više metaka od njega. U tom stresu bih samo pucala, i pucala..dok ne ponestane metaka, a u sebi misleći da sam ja ta koja je upucana. Ali, možda bih se paralisala. Možda ne bih znala, nit bih imala snage da odreagujem. On je imao, učinio je to što je učinio..i dalje plaća taj momenat. Koliko je monstruoznijih slučajeva, koliko je samo onih pravih ubica na slobodi..koji ubijaju zbog najbanalnije stvari. Zbog zelenog džempera koji Lauš spominje u prvoj knjizi.   

"Pobice se svi, svako sa svakim, zbog svaceg. Zbog niceg. Zbog gladi, zbog para,zbog ljubomore, zelenog dzempera, crnih ociju, zbog plave krvi, zbog neciste krvi, zbog tri prsta, zbog dva prsta, zbog druga dva prsta, zbog srednjeg prsta. Zbog Boga, zbog drugog Boga, zbog istog Boga, zbog rijeci i zbog reci, zbog mora i zbog gora. Zbog solidarnosti, zbog gluposti, zbog neznanja i primitivizma, zbog toga sto tako treba, a zasto tako treba to niko ne zna ,a ako neko ne zna on nece ni da pita da ne bi ispao glup pred drustvom . Pa se i on smeje, iako ne zna u cemu je vic..Pa se i on bije, iako ne zna zasto."

Rešavajmo prave brige i probleme. Žarko Laušević nije deo toga, a ja ću i dalje..ostavljajući svoje članke..pokušati da iznesem one prave probleme. Pokušaću da pokažem šta zaista zaglupljuje naše ljude, zbog čega tačno su naša deca nebezbedna, i ko je u stvari kriv za situaciju u društvu. Na vama je da se složite ili ne složite. ;)

Prijatno veče!   (Dalje)

Čestitamo

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.